Student prodekan

Valjalo bi podsjetiti javnost na slučaj napada na studenta Pravnog fakulteta Ivana Vukićevića. Ovaj vandalski čin preduzet od strane studenta prodekana Ivice Todorovića (u društvu Zorana i Save Rakočevića) prema studentu Ivanu Vukićeviću, prijetnja je svim slobodoumnim studentima. Umjesto da je suđenje povodom ovog incidenta poslužilo kao primjer prvenstveno studentskoj, ali i ostaloj populaciji, kako će završiti oni koji se usude da, u nedostatku argumenata, putem narušavanja nečijeg tjelesnog integriteta odgovore na javno izgovorenu ili napisanu riječ, od generalne prevencije ni traga ni glasa.

“Nit me zanima, niti znam”

Dok se po holovima, amfiteatrima i učionicama “šuška” da studentska populacija boluje od Bolonjske deklaracije, koja je postavila oštre granice pravila studiranja, kašnjenja kredita, nedostatka smještaja u domovima, njihovi predstavnici na Univerzitetu ćute. Bolonjski proces, uveden studijske 2003/2004. godine, ukinuo je brojne pogodnosti iz ranijeg sistema, omeo komunikaciju sa profesorima, koji ne mare za molbe studenata za naknadni termin kolokvijuma, a Studentski parlament za četiri godine nije izborio nijedan nije dodatni rok “bolonjcima”. Postavlja se pitanje da su tom studentskom tijelu ruke vezane zbog činjenice da ih, prema statutu, finansira upravo Univerzitet.

Život na promaji

„Godinu dana se u sobi izlivala kanalizacija”, priča stanarka podgoričkog studentskog doma, studentkinja Prirodno matematičkog fakulteta u Podgorici. „Naravno da smo odmah obavijestili upravu doma. Kvar je popravljen za pet minuta, ali im je trebalo godinu dana da dođu”.
Razgovoru se, da potvrdi priču svoje koleginice, pridružuje i mladić, student Pravnog fakulteta: „Meni je tri mjeseca prokišnjavalo u sobi. A onda je konačno došao majstor”.
Naši sagovornici nijesu jedini nezadovoljni stanari Doma za učenike i studente Podgorica.